Izvor - gospodu mom

Ja znam da noćas nisam sam,
da si sa mnom i da se u tebe uzdam
Kroz mrak, nosim svijeću vječnog plamena,
da dam dio svojeg sunca ljudima
Na tvoj znak ja vidim te, na tvoj znak slušam te

Dovoljno znam, da mogu reći da si najveći u mojoj sreći
Za tebe, u snu i javi hoću pjevati o slavi i tvojoj ljubavi
A kada dođu vjetrovi, znat ću da si sa mnom ti u molitvi.

Digni se, pruži ruku svim ljudima
Osvrni se, Možda nađeš ti Gospodina
Ko zna, možda dosad nisi shvatio,
da se moj život potpuno promijenio
Moj glas više nije tako bezvoljan,
za mene on je vjesnik novih pobjeda
Tvoj trag pratim ja i tako s tobom do beskraja

Dovoljno znam, da mogu reći da si najveći u mojoj sreći
Za tebe, u snu i javi hoću pjevati o slavi i tvojoj ljubavi
Kada dođu vjetrovi, znat ću da si sa mnom ti u molitvi, u molitvi, u molitvi

Da nisam ja Gospode

Da nisam ja Gospode,
nestalna i srca laka
više od Tebe voljela
trideset srebrenjaka.?

Da nisam ja Gospode,
s onima koji su znali
da budnost našu očekuješ
pa ipak pozaspali?

Da nisam ja Gospodine,
poznanstvo s tobom krila?
Glavu ti krunom trnovom
bezdušno okrunila?

Da te nisam, Gospode
previše za sebe htjela?
Moje si križeve nosio
a ja te razapela.

Izvor - Gospodu mom

Ja znam da noćas nisam sam,
da si sa mnom i da se u tebe uzdam
Kroz mrak, nosim svijeću vječnog plamena,
da dam dio svojeg sunca ljudima
Na tvoj znak ja vidim te, na tvoj znak slušam te

Dovoljno znam, da mogu reći da si najveći u mojoj sreći
Za tebe, u snu i javi hoću pjevati o slavi i tvojoj ljubavi
A kada dođu vjetrovi, znat ću da si sa mnom ti u molitvi.

Digni se, pruži ruku svim ljudima
Osvrni se, Možda nađeš ti Gospodina
Ko zna, možda dosad nisi shvatio,
da se moj život potpuno promijenio
Moj glas više nije tako bezvoljan,
za mene on je vjesnik novih pobjeda
Tvoj trag pratim ja i tako s tobom do beskraja

Dovoljno znam, da mogu reći da si najveći u mojoj sreći
Za tebe, u snu i javi hoću pjevati o slavi i tvojoj ljubavi
Kada dođu vjetrovi, znat ću da si sa mnom ti u molitvi, u molitvi, u molitvi

Vjera

Čuli smo: Mi trebamo slušati Isusa i u njega vjerovati. Ali dozvolite mi jedno pitanje: Jeste li se kad zapitali - što znači vjerovati, što znači vjera? Ili jeste ili niste, hajde da malo razmislimo: Što znači vjerovati?

Vjera u Boga, kakvu želi Isus se može ostvariti u svakodnevici, u zajednici, u obitelji u društvu, u Crkvi, ali samo onda, ako je to vjera koja raste, rastuća vjera, vjera koja se razvija isto kao i ja kao osoba. Ne zaboravimo, vjera nam nije dana u našim genima, nije mi dana s mojim rođenjem, nego ona raste kao i ja, razvija se kao i moj život, a taj moj život moram, smijem i dužan sam usmjeravati, preko slušanja što Isus kaže - prema Ocu.

Naša vjera je uvijek usmjerena prema budućnosti, prema kojoj idemo, stoga se ona može usporediti s putem, kojeg moramo slijediti. Na tom putu srećem putokaze koji me usmjeruju, da dođem k cilju. Današnje Evanđelje je jedan takav putokaz, kojeg sam ja ovako shvatio: Promislite - ma koja je to prekrasna slika, idila - Isus u slavi: Ponekad pomislim: kad bi se Gospodin tako meni ukazao, onda bi možda još bolje, još jače vjerovao.

Ali zamislimo se na čas: Bilo to doista bilo tako, da li bi to uistinu doprinijelo jačini moje vjere? Svima nama je poznat Petrov put, Petar, koji mnogo govori, a kad dođe trenutak svjedočenja napušta ga srčanost i odvažnost. Petar bi gradio sjenice, htio bi zadržati ono što je lijepo, ono što mu se dopada.

Ovdje se moramo zapitati: Nije li moja vjera isto tako nešto što bih volio zadržati, lijepo pjevanje, vjeru moga djetinjstva, slatkoću Božića? Zaboravljajući križ?

Put Isusov u ovom svijetu nije završen. Krist ide putem poniženja i muke. Stoga ne smijemo mi, njegova braća i sestre zadržavati samo lijepe trenutke naše vjere, nego uzeti na se svoj križ i slijediti njega - Krista. Prava se vjera u Krista Isus najjače očituje u tami križa, kad zapadnemo u tamu u probleme života. A to znači za nas: Tko se upusti u nasljedovanje Isus, taj mora sići s brda ukazanja u dubinu života. Stoga mislim da je nakon ovog opisa ukazanja još jedno vrlo važno da znamo:

Bog Isusa Krista nije neki apstraktni, neki nedokučivi Bog. On nije skriven, daleko od nas udaljen u svemirskim bespućima, nego je to Bog, moj Otac koji me ne napušta ni za jedan trenutak moga života. On mi pomaže, naravno samo ako ja hoću, ako mu se povjerim i otvorim, on mi pomaže da prelazim preko depresija i beznandnosti.

Ta prisutnost Božja u mojoj vjeri daje mi sigurnost da je moj život sa svim njegovim negativnim i pozitivnim osobinama skrit u njegovim očinskim rukama. U životu ne mogu dublje pasti nego u njegovu očinsku ruku i jedno neka nas prati: i najcrnje u mome životu je samo sjena njegove Očinske ruke.

Za slijedeći tjedan želim nam, da usprkos svemu što nas u slijedećem tjednu zastigne, što god nam se dogodilo ne posustanemo u našoj vjeri nego da uzmemo svoje srce i predamo Ocu da on svojim Duhom prožme naše misli, riječi i djela, da nas obasja svojim svjetlom da vjerujući u Krista preobražavamo ponajprije sebe a time i lice naše okolice.

Autor: Mario Crvenka

Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,

ne staje na putu grešničkom

i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjem,

o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađenopokraj voda tekućica

što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene,

sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!

Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.

Jer Gospodin zna put pravednih,

a propast će put opakih.