Pepelnica ili Čista srijeda je kršćanski spomendan kojim započinje korizma. Slavi se 40 dana prije Uskrsa (ne računajući nedjelje).
Pepelnica je početak korizmenog vremena. To je dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Na blagdan Pepelnice, svećenik posipa kršćane pepelom uz riječi: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“ (lat: Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris) ili „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“
Post na Pepelnicu i Veliki petak, odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina.
Simbolika posipanja pepelom
Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Dobiva se od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja svetom vodom i kadi tamjanom. Pepelnica je pomični spomendan, pa nije svake godine istog datuma.
Pepeljenje je vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se
pepelom – i kao izraz i kao čin – znači uozbiljiti se, kajati se za
svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim
jezikom to je predznak osobnog obraćenja.
S jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja – podsjeća na smrt i prolaznost.
“Prah si i u prah ćeš se vratiti!” zapisano je u knjizi Postanka.
S jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja – podsjeća na smrt i prolaznost.
“Prah si i u prah ćeš se vratiti!” zapisano je u knjizi Postanka.
U Bibliji, posebno u Starom zavjetu, pepeo simbolizira grijeh i ljudsku prolaznost. Onaj tko bi se posuo s pepelom, želio je reći drugima :”Ja sam grešnik”. Također, pepeo u Bibliji označava i stanje žalosti i nesreće ili stanje ništavnosti. Kod Židova je bio običaj posuti se pepelom kad su prinosili ili činili žrtvu, i pepeo je nosio u sebi poruku, tj. želju za obraćenjem od zla i života u grijeha k životu i zajedništvu s Bogom.