Uskrsnuće

Sveto pismo potvrđuje da je Isus Krist uskrsnuo iz mrtvih. U Bibliji piše: A anđeo progovori ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao." (Matej 28,5.6 JB) Uskrsnuće se dogodilo onako kako su proroci prorekli. U Bibliji piše: Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima. (1.Korinćanima 15,3.4 JB)

Isusovo uskrsnuće je središnja istina kršćanske vjere. U Bibliji piše: Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. (1.Korinćanima 15,14-17 JB)

Što Bibliji naučava o našem uskrsnuću iz mrtvih? Uskrsnuće nam je zajamčeno zato što je Krist uskrsnuo. U Bibliji piše: No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. (1.Korinćanima 15,12-14 JB)

Naša uskrsnula tijela razlikovat će se od naših sadašnjih tijela i bit će vječna. U Bibliji piše: Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. (1.Korinćanima 15,51-53 JB)

Zahvaljujući uskrsnuću Krist ima moć da oživi mrtve odnose i one koji su duhovno mrtvi. U Bibliji piše: Da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim. (Filipljanima 3,10) I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha. … Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! (Efežanima 2,1.4.5 JB)

Veliki četvrtak - Večera Gospodnja

Na ovaj dan, nema dnevnih sv. misa, jedino se slavi misa Večere Gospodnje koja je godišnji spomen-čin ustanovljenja svih naših euharistijskih slavlja. U katedralama, kao matičnim crkvama svake biskupije, biskup ujutro ovoga dana slavi liturgiju sa svim svećenicima svoje biskupije. Tada se blagoslivlja bolesničko i katekumensko ulje, a posvećuje se također i krizmano ulje, te ulje za ređenje svećenika. 

Nakon biskupove propovijedi svećenici obnavljaju obećanja dana na ređenju da će vjerno obavljati prihvaćenu službu. 

Uvečer se slavi euharistija u svim crkvama. Nakon Ivanova izvještaja o Isusu koji za vrijeme Večere pere učenicima noge, sam predvoditelj slavlja (u nekim zajednicama) pere dvanaestorici odabranih noge i tako podsjeća sve okupljene da je euharistija upućena na život - bratsku ljubav svih kršćana koju trebaju širiti u svijet.

Samo se javljam

Svećenik prolazi kroz Crkvu usred dana,
Odlučio se zaustaviti kod oltara i vidjeti tko je došao moliti.

Upravo onda su se stražnja vrata otvorila,
Jedan čovjek je došao niz prolaz,
Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio.

Čovjek se nije brijao neko vrijeme.
Njegova košulja je bila nekako otrcana
I njegov kaput je bio pohaban,

Čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu,
Tada je ustao i otišao.

U danima koji su uslijedili,
Svaki dan u podne došao je ovaj čovjek,

Svaki put je kleknuo samo za trenutak,
U naručju mu je bila posuda s ručkom.

Pa je svećeniku porasla sumnja,
od pljačke mu je bio glavni strah,
On je odlučio zaustaviti čovjeka i pitati ga,
'Što ti radiš ovdje?'

Starac je rekao, da radi niz cestu.
Ručak mu je bio pola sata.
Vrijeme ručka je bilo vrijeme njegove molitve,
Da pronađe snagu i moć.

'Vidite, ja ostajem samo trenutak,
Budući da je tvornica tako daleko;

Kada kleknem ovdje govorim Gospodinu,
Nešto kao da mu da kažem:

" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA
I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE.
NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI,
ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.

ZATO, ISUSE, OVO JE MIKE KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "

Svećenik se osjećao glupo,

Rekao je Mike-u da je sve u redu.
On je rekao čovjeku da je dobrodošao
Da dođe i pomoli se u bilo koje vrijeme.

Vrijeme je za ići, Mike se nasmiješio i kaže "Hvala."
On požuri do vrata.

Svećenik klekne pred oltarom,
On nikad ne bi to učinio prije.

Njegovo se hladno srce otopi, ugrijano ljubavlju,
I susreo se s Isusom tamo.
Dok su suze tekle, u svom srcu,
On je ponovio staru Mike-ovu molitvu:

" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA
PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE.
NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, ISUSE, OVO SAM JA KOJI TI SE JAVLJAM DANAS. "

Iza podne jednog dana, svećenik je primijetio
da stari Mike nije došao.
Budući da je više dana prošlo bez Mike-a,

On se malo zabrinuo.

U tvornici, on se raspitao o njemu,
Čuo je da je bio bolestan.
Bolničko osoblje je bilo zabrinuto,

Ali on bi im donio radost.

Tjedan u kojem je Mike bio s njima,
Donio je promjene na odjelu.
Njegov smijeh, radost zarazna.
Promijenjeni ljudi, bili su njegova nagrada.

Glavna sestra nije mogla razumjeti
Zašto je Mike bio toliko sretan,
Kad nije bilo ni cvijeća, ni poziva ni pisma,
Ni posjetitelje nije imao.

Svećenik je ostao uz njegov krevet,
Izrazio je sestri brigu:
Nema prijatelja koji bi došli pokazati da im je stalo.

On nije imao nigdje se vratiti.

Gledajući iznenađeno, stari Mike je rekao sa dopadljivim osmijehom:
"Medicinska sestra je u krivu, ona nije mogla znati, da je On ovdje sve vrijeme.
Svaki dan u podne On je ovdje,
Dragi prijatelj moj, vidite,
On sjedi desno dolje, uzima moje ruke,
Nagne se preko i kaže mi:

SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, MIKE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA
ZA PRIJATELJA I DA SAM UZEO TVOJE GRIJEHE. UVIJEK VOLIM
ČUTI TVOJE MOLITVE. JA MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, MIKE, OVO JE ISUS KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "

Ako te ovo blagoslovi, proslijedi dalje. Mnogi će ljudi ući i izići iz tvog
života, ali samo pravi prijatelji će ostaviti tragova u tvom srcu.

Neka te Bog drži u dlanu svoje ruke I anđeli bdiju nad tobom.

Isus je rekao:
"Ako se netko zasrami mene i ja ću se za njega sramiti pred Ocem."


Dakle, PRIJATELJU, to sam JA ... "Samo se javljam danas"

Pogled

Autor: vlč. Andrija Vrane

Tako nam bude važno kako tko na nas gleda. Ima, naime, u pogledu nešto čudesno! A što to? Pa to, što je pogled prozor! A kroz prozor možemo pogledati unutra i van. Tako kroz pogled vidimo u dušu. Pa nam pogled omogućuje vidjeti u njoj radost ili žalost, tugu ili veselje, ljubav ili mržnju, strah ili nadu. Pogled puno toga kaže: Ne kaže li se da se na prvi pogled i zaljubimo?

Kad se Krist obraćao ljudima, on bi im se osobno obraćao,i to pogledom popratio. Kad propovijedam, ne mogu gledati u pod ili samo u papir! Dok sam bio manji, sjećam se kako se u crkvi molila molitvica: 'Božje oko svuda gleda, sakrit' mu se ništa ne da'. Čini mi se da je iz tog pogleda izlazila prijetnja: Pazi se! Ako sagriješiš, vidi te, kaznit će te! Takav pogled ličio je na policajca koji kroz kameru prati koliko vozim i – ako prekoračim dozvoljenu brzinu – slijedi kazna. Možda su se i zato ljudi počeli skrivati i odlaziti iz crkve, tako da većinom imamo sada u crkvi starije osobe i djecu. Reče pokojni biskup Culej: Ako tako nastavimo, imat ćemo u Crkvi staračke domove i dječje vrtiće.

No, pogled kakav je Isus uputio bogatom mladiću, u 10. poglavlju Markovog evanđelja, bio je drugačiji. Isus ga pogleda i zavoli. I rekne mu: Idi za mnom. No, mladićev se pogled smrknuo – jer je konstatirao svoju nemoć, svoju ovisnost o svom imanju. A Isus uzdahnu: Kako će teško imućnici ući u kraljevstvo Božje!

Isus je i Judu pogledao – i to u času izdaje. Kakav bismo tu očekivali pogled! Nije Isus rekao 'Izdajico'! Rekao mu je: 'Prijatelju!' I tako je mislio. Isus, naime, zna lučiti čovjeka od njegova djela. Ne slaže se s grijehom, ali ljubi grešnika. I Judi je tada htio posvijestiti tko je on za njega i za koga ga drži – i zato ga je oslovio s 'prijatelju!'. Ali, vjerojatno – lažni ponos nije Judi dao – da prihvati ponuđenu šansu – i završio je na vješalima.

Isus je pogledao i Petra – također u času zatajenja – pred služavkom i stražarima; u času kad ga se odrekao: 'Ne poznam ga!' – i to uz zakletvu. Upravo su tad vodili Isusa uz njih Herodu i Isus pogleda Petra.
Primijetio je Petar taj pogled, ali u njemu nije vidio osudu, nego razumijevanje i samilost. Iziđe Petar iz dvora i gorko zaplače. Nisu im se više pogledi sreli do trećeg dana, kad opet Isus potraži Petra, kod njegovih lađa, dok je bio u radnom odijelu na poslu! I upravi mu pogled! Ne s pitanjem: kako si to mogao učiniti? Pa zar i ti?, ta rekao si 'Ako te i svi ostave – ja neću!' Nije bilo takvih pitanja, nego: 'Ljubiš li me?' Petar se osjećao prihvaćenim – i odgovorio: Ti znaš sve, ti znaš da te ljubim. (Drugi znaju tek nešto – i to ono vanjsko) I Isus mu daje povjerenje da pase njegove ovce, stado, slika je to za narod.

Kad sam ja trebao postati svećenik, mene su pitali vjerujem li i ako da, da potpišem obrazac Vjerovanja. A mislim da bi bilo važnije da su me pitali ljubim li – pa da se na temelju toga dade ovlast pasti ovce, biti pastirom. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da je u riječi 'vjerovati' skriveno srce. Naime, latinski se za vjerovati kaže credere, a to pak dolazi od 'cor dare'; tako da vjerovati u biti znači srce dati, predati se, a to je i bit ljubavi.

Mogao sam to iskusiti, kad sam kao mladi svećenik došao u Oborovo, i tamo pod istim krovom u župnom stanu živio s napuštenom Caritasovom djecom. U njihovom pogledu često sam doživljavao Božji pogled koji bi me uvijek podigao! I tako smo naučili gledati se!