Velika subota - dan tišine i molitve

Velika subota dan je Isusova počinka u grobu. No, prije pola noći slavi se Isusovo uskrsnuće, tzv. Vazmenim bdjenjem. U nas su se još zadržali običaji da obredi priprave za Uskrs počinju ujutro na Veliku subotu.

Sada se oni slave u kasno popodne ili na večer, a zovu se Vazmeno bdjenje. Ono počinje blagoslovom vatre ispred crkve, a zatim slijedi povorka i pozdrav uskrsnoj svijeći koja predstavlja Krista, biblijska čitanja koja razotkrivaju svu povijest spasenja, blagoslov krsne vode te misa za proslavu uskrsnuća. Sve te sastavnice Vazmenog bdjenja nemaju odjeka u narodnim običajima, ali se u njima prije svega očituje blagoslov ognja i proslava događaja uskrsnuća.

Naime, hrvatski su se teolozi zauzeli za riječ vazmeno, jer je riječ uskrs preuska, ne obuhvaća sve presudne događaje iz Isusova otkupiteljskog djela: muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i slanje Duha Svetoga. Riječ Vazam uključuje događaje od Velikog četvrtka do Uskrsa u najužem smislu, a u širem uključuje sve što Crkva slavi od početka korizme pa sve do Duhova: korizma podsjeća na Isusov post kroz 40 dana u pustinji, Veliki četvrtak spomen je na Posljednju večeru i na uhićenje u Maslinskom vrtu, Veliki petak na osudu i smrt, a Velika subota je dan mirovanja koje Vazmenim bdjenjem prelazi u veliki obrat, u iznenađenje Isusova uskrsnuća; ono se od davnina slavilo u uskrsnoj noći. Taj veliki obrat uskrsnuća slijedio je Isusovo uzašašće i slanje Duha Svetoga, koje spominjemo 50 dana poslije Uskrsa, na blagdan Duhova.

Narodni velikosubotnji običaj o obnovi kućne vatre u najužoj je vezi s prvim crkvenim obredom na Veliku subotu, naime blagoslovom vatre pred ulazim vratima u crkvu. Blagoslov vatre podsjeća na gorući grm iz kojega je Bog govorio izraelskom vođi Mojsiju i otkrio svoje ime: "Ja sam koji jesam". Od te vatre svećenik pali uskrsnu svijeću koja označava uskrslog Krista.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj čest je običaj uskrsnih krijesova - vuzmenki. U mnogim našim krajevima ljudi pripravljaju pred crkvom pravu gomilu drva koju onda pale kresanjem kamena o kamen, a ne suvremenim upaljačem ili šibicom. No prije je svećenik palio vatru tako da je potpaljivao gubu - koja raste po panjevima i na starom drveću - i zatim naslagana drva. Postojao je još stariji običaj da se vatra izaziva i guba pali trenjem drveta o drvo; to je tzv. živa ili sveta vatra. Kad je završio blagoslov vatre i narod ušao u crkvu, onda bi dječaci ili momci palili svoj komad gube na blagoslovljenoj i nosili kući da ponovno potpale vatru na vlastitom ognjištu. Domaćica bi prije potpuno ugasila vatru u kući, očistila peć. Sve je to izraz želje da i u kući gori "sveta vatra". Premda je takvo održavanje vatre na ognjištu bila pretkršćanska tradicija, vremenom je to u Evropi i kod Hrvata postao opći crkveno-narodni običaj s jasnim kršćanskim značenjem: svetu vatru koju je Bog zapalio među ljudima treba donijeti u svaki dom, tj. Bog neka bude prisutan u kući.

Izvor: www.katolici.org

Sveto trodnevlje - Veliki tjedan

Veliki četvrtak

Veliki četvrtak je prvi dan svetog trodnevlja. Kao Kristovi vjernici sjećamo se dana Večere Gospodnje i Isusovog posljednjeg blagovanja židovske Pashe. Na ovaj dan Isus je ustanovio dva sakramenta: Euharistiju ili Svetu misu i Sveti ili svećenički red. Ostavio je svijetu znakove svoje trajne prisutnosti u kruhu i vinu i tako predao čitavom čovječanstvu svoje Tijelo i Krv kao polog i garanciju pobjede nad zlom, patnjom i smrću. Na Veliki četvrtak Juda je izdao Isusa, uhićen je i sudski ispitivan pred svećenstvom i rimskim namjesnikom Pilatom. Perući učenicima noge, što je na Starom Istoku bio znak najveće poniznosti, jer su to samo sluge činile gospodaru, Isus nas je pozvao da u svoj svakodnevni život utjelovljujemo vrlinu poniznosti. Noć poslije posljednje večere za Isusa je bila noć neizvjenosti - odveden je u nepoznato. Kao sjećanje na te trenutke Crkva noć s Velikog četvrtka na Veliki petak provodi bdijući u molitvi pred Presvetim (Getsemanska ura).

Veliki petak

Na Veliki petak se sjećamo Isusove muke i smrti na križu. Na ovaj dan potpunog ljudskog pada i sramote u kojem je ova naša zemlja primila na sebe zločin ubojstvo samog Boga, prisjećamo se Isusova pribijanja, razapinjanja i smrti na križu. Veliki petak je jedini dan kad se ne slavi Sveta misa, nego se vjernici okupljaju na molitvene obrede. Moleći, klanjajući se i ljubeći križ razmišljajmo kako smo ubojstvom Sina Božjega ubili sami sebe, svoga Stvoritelja i vladara neba i zemlje. Isus je na Veliki petak najjadniji, najosamljeniji i najžalosniji čovjek ljudske povijesti. Čovjek-Bog jedini bez ljage grijeha raspet i umro na križu. Veliki petak nam je pokazao koliki je mrak ljudskog stvorenja u njegovoj duši i kolika može biti opakost ljudskih djela. U tom mraku Velikoga petka, moleći i klanjajući se njegovu svetom križu ne smijemo zaboraviti da Isus pun blagosti i milosrđa i nama govori: "Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine." (Lk 23,34).

Velika subota

Velika subota dan je Isusova počinka u grobu. No, već u večernjim satima slavi se Isusovo uskrsnuće  Vazmenim bdijenjem.  Liturgija uskrsne noći je puna simbola i znakova kojima nam se pred oči želi staviti značaj Kristovog uskrsnuća i našeg osobnog otkupljenja. Najvažniji znakovi koji nam se u liturgiji uskrsne noći nude su: svjetlo, Božja riječ, voda i lomljenje kruha. Isusovim uskrsnućem sve je novo preobraženo i zato je Uskrs eksplozija radosti, svjetla, mira, ljubavi i slobode. Pozvani smo doživjeti Uskrs srca, a to znači živjeti u svjetlu Božjem, ne zadovoljiti se samo zemaljskim i ne iscrpljivati se brigama za sutra. U ovom vremenu u kojem vlada „kultura smrti“ (ubojstvo, kriminal, abortus, droga, alkohol, kleveta…) slaveći uskrsnuće Kristovo pozvani smo opredijeliti se za Život - a punina života jest sam Krist Uskrsli.

 

 

Velika subota

Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti, slika te šutnje je odsutnost euharistije, ozbiljnosti ogoljeni oltar. Vjernici posjećuju Božji grob i suočavaju se svojom stvarnošću i stvarnošću svijeta, snagom zla i grijeha koji imaju razornu snagu i samoga Boga „usmrtiti“.

Stojeći pred grobom i promatrajući Krista u grobu čovjek promatra ponajprije samoga sebe usmrćena grijehom i zlom, vlastitim nevjerama. U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje, majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću. U kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa, iz suhe mladice daje da nikne novi život. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla.

Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.

Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je svani trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.

Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.